Elena Ferrante umjetničko je ime talijanske spisateljice čiji identitet nije poznat javnosti i taji ga još od objave svojeg prvog romana 1992. godine. Iako se o autorici ne zna mnogo, pa čak ni radi li se o muškarcu ili ženi, vodeći svjetski kritičari i teoretičari smatraju je jednom od najvažnijih osoba suvremene svjetske književnosti. Takozvana napuljska tetralogija, koju čine romani: Genijalna prijateljica, Priča o novom prezimenu, Priča o onome tko bježi i onome tko ostaje te Priča o izgubljenoj djevojčici, donijela je Ferrante svjetsku slavu.
“Ovaj serijal možda je i najvažnije spisateljsko postignuće nakon Drugog svjetskog rata.” (Chicago Tribune)
Roman Genijalna prijateljica početak je priče o Eleni i Lili, prvi dio tetralogije koja tematizira djetinjstvo u siromašnom napuljskom predgrađu 50-ih godina prošlog stoljeća. Pripovjedačica se, kao odrasla žena, prisjeća ljudi i događaja koji su obilježili njezino odrastanje, a središnje mjesto u tim prisjećanjima zauzima prijateljica koju obožava i divi joj se, ali joj istovremeno i zavidi, stalno se s njom uspoređujući i nadmećući. Zajednička im je želja da se jednom zauvijek maknu od turobnog i besperspektivnog života u siromaštvu, ali se načini na koje to kane postići razlikuju. Osim što čitatelji prate dvije toliko različite djevojčice, jednu blagu i željna priznanja onih koji je okružuju te drugu žestoku, nepokolebljivu i samosvjesnu, jasno mogu doživjeti i razvoj talijanskog društva kroz više desetljeća.
“Ljubav, život, politika, prijateljstvo, prozor u nepoznati svijet i fantastično pisanje.” (The Sunday Times)
“Danas je gotovo nemoguće naći pisca sposobnog oživjeti mirise, osjećaje, okuse i kontradiktorne strasti. Samo Elena Ferrante to može. Ne postoji pisac koji bi bio bolji izbor za pisanje velikog talijanskog romana njezine generacije, njezine zemlje i njezina vremena.” (Il Manifesto)
