U utorak, 2. ožujka 2021. godine, s početkom u 19.00 sati, putem online platforme Microsoft Teams održani su Razgovori o najpoznatijem razbojniku XX. stoljeća u Hrvatskoj, koje je izložio Vlatko Smiljanić, mag. educ. hist., trenutno doktorand povijesti.
U nastavku donosimo kratak pregled njegovoga izlaganja:
“Udruga studenata Studia Croatica organizirala je 2. ožujka 2021. godine putem Microsoft Teams-a Razgovore o najpoznatijem razbojniku u Hrvatskoj tijekom XX. stoljeća. Dvadesetak sudionika slušalo je jednosatno predavanje o Jovanu Stanisavljeviću Čarugi (1897. – 1925.), najpoznatijem pripadniku zakašnjele zelenokaderaške hajdučije i najpoznatijem razbojniku u Hrvatskoj u prvoj polovici XX. stoljeća.
Čarugina razbojnička grupa je od 1919. do 1923. godine pustošila Podravinu, Slavoniju i Baranju od Virovitice do Osijeka i od Donjega Miholjca do Županje. Čaruga je rođen u selu Slavonske Bare nedaleko Orahovice, u obitelji koja je imala veliko stočarsko imanje od gotovo 1000 grla stoke. Međutim, njegov je otac to imanje razbaštinio, a majka mu je umrla još dok je bio pučkoškolac. Otac ga je zatim poslao na izučavanje zanata u Osijek, međutim, on ga nije dovršio jer je ubrzo bio mobiliziran u austro-ugarsku vojsku. Tragavši za sumnjivim načinima za zaradu, poput krivotvorenja isprava ili krijumčarenja duhana, Čaruga se prometnuo u Zeleni kadar. Krajem rata pridružio se zelenokaderaškoj grupi Bože Matijevića, čije je vodstvo ubrzo preuzeo. Sudski postupak protiv Jovana Stanisavljevića pokazao je da je od 1919. do uhićenja u zimu 1923. godine sa svojom bandom ukrao predmeta i novca u vrijednosti tadašnjih 331 130 dinara, 492 645 austro-ugarskih kruna i 338 američka dolara. Prilikom pljačkanja dokazano mu je čak 15 ubojstava.
O Čarugi sve do objave knjige Čaruga: životopis slavonskoga razbojnika Jovana Stanisavljevića (1897. – 1925.) nije postojala omeđena publikacija, utemeljena na vjerodostojnim i kritički interpretiranim povijesnim izvorima. Razlog tomu je što je još za njegovoga života, a osobito nakon kazne smrti vješanjem 1925. godine nastajao niz beletrističkih izdanja.
Prva beletristička knjiga o njemu objavljena je već 1920. godine, pod naslovom Hajka na Čarugu slavonskog harambašu autora Augusta Gostinčara. Riječ je o biografiji napisanoj u stihovima pučkim stilom. Predočavanje Čarugina života u domeni popularne književnosti nastavljeno je 1924. godine, odmah po uhićenju i početku sudskoga procesa, kada je izdan Čaruga – ilustrovani kriminalni roman iz života zloglasnog slavonskoga razbojnika. Potom, 1928. godine M. Podgorski objavljuje novu Čaruginu biografiju, koja je najveću popularnost doživjela između 1938. i 1940. godine, kada je osječki književnik i novinar Franjo Barotolov Babić objavio 167 svezaka romana o Čarugi na ukupno 2004 stranice. Nadalje, 1972. godine Marino Zurl objavio je Čaruginu biografiju pisanu popularnim stilom, a niški sveučilišni profesor prava, Dragan Jovašević, 1990. godine također. Godine 1991. poznati hrvatski književnik Ivan Kušan objavio je roman Čaruga pamti, a iste je godine produciran film Rajka Grlića Čaruga. Sve ovo dokazuje da je Čarugina biografija pronašla svoje mjesto isključivo u književnosti, dok je pri tomu povijesno istraživanje ostalo po strani.
Razlog zašto je tome tako treba ponajprije tražiti u kolektivnom sjećanju, o čemu svi prethodno navedeni autori i pišu, a gdje je Čaruga prikazan kao junak siromašnih i borac protiv bogatih, dok je »historijska istina« o tomu posve suprotna. Sudski spisi o Čaruginom sudskom procesu od 1923. do 1925. godine svjedoče o ukupno 28 zlodjela (tadašnjim pravnim rječnikom „grabežnih razbojstava“) i 15 ubojstava.
Predavanje je zaključeno s tezom da je Čaruga bio personifikacija konteksta vremena i prostora u kojemu je živio. Sa svjetovnoga gledišta bio je običan zločinac, a s gledišta prava i kriminalne znanosti antisocijalna pojava, kako je za njega rekao odvjetnik Vladimir Bujher. Upravo je to razlogom što su pristupi proučavanju njegovoga života prije svega polazili iz književnosti, a tek nakon toga potaknuli znanstveno-kritičke interpretacije. Gotovo je nevjerojatno koliko je njegov lik i djelo moglo motivirati točke priče o narodnom junaštvu, koje se u današnje vrijeme čine nevjerojatnima, a opet stvarnima, s obzirom na vrijeme i prostor u kojemu je Čaruga živio. Odamo li se slušanju i čitanju takvih priča, vratit ćemo se na početak i dozvoliti da priča o Čarugi (p)ostane mit, a ne stvarni, kriminalni život, što je zaista i bio, interpretiran putem povijesnih izvora.
Primjer popularne biografizacije i estradizacije Jovana Stanisavljevića Čaruge pokazuje do koje razine kolektivno sjećanje može zanemariti povijesnu istinu o besprijekornom zločincu i kriminalcu s početka XX. stoljeća, a to je do razine u kojoj isti postaje narodnim junakom, odnosno svojevrsni mitološki lik branitelja siromašnih naspram bogatih. Sve to samo je još jedan od pokazatelja kako povijesnu znanost treba lišiti svih politizirajućih i ideoloških prizvuka, uz jasan oslonac prema nepristranosti i vjerodostojno interpretiranim povijesnim izvorima. Uz kvalitetnu visokoučilišnu historiografsku naobrazbu, pred novom generacijom povjesničara golemi je posao, koji je suvremenom hrvatskom društvu i državi nadasve nužan.” – Vlatko Smiljanić, mag. educ. hist.
I za kraj, donosimo komentare i osvrte sudionika:
“Zadovoljstvo mi je bilo poslušati online interaktivno izlaganje o najpoznatijem razbojniku XX. stoljeća u Hrvatskoj – Jovanu (Jovi) Stanisavljeviću Čarugi, koje je u sklopu projekta Razgovori ugodni održao Vlatko Smiljanić, jedan od naših doktoranda povijesti. Izlaganje je odrađeno precizno, suvislo i vješto, s pozivanjem na mnoštvo onovremenih izvora i literature, te mi je svakako otvorilo neke nove poglede i saznanja o liku (naravi, nedjelima i sudbini) slavonskoga razbojnika Čaruge, ali i njegovih ortaka u sklopu kaderaške družine Kola gorskih tića.” – Bruno Bogović
“Svojim predavanjem o najpoznatijem razbojniku 20. stoljeća u Hrvatskoj kolega Vlatko Smiljanić upoznao nas je s manje poznatim činjenicama o Čarugi i njegovom životu. Posebno mi je zadovoljstvo bilo slušati upravo njegovo predavanje jer nam je svojim primjerom velika motivacija za daljnji akademski rad. Svojim izlaganjem pokazao je široki spektar znanja o ovoj temi i na pristupačan i zanimljiv način približio je temu slušateljima, što se pokazalo na primjeru mnogobrojnih pitanja i raspravi, koja je trajala više od sat vremena.” – Ana Tušek
“Predavanje kolege Vlatka Smiljanića, osim što mi se jako svidjelo, također mi je dalo nadu u mlade intelektualce, koji svojim radom puno postižu i mogu biti primjer drugima. Posebno sam fasciniran što kolega Smiljanić, iako tako mlad, iza sebe ima već tri izdane knjige, a svidio mi se i njegov način predavanja, koji je meni, kao studentu psihologije, na zanimljiv način približio jednu povijesnu temu.” – Tomislav Marčeta
“Razgovori ugodni s našim dragim kolegom Vlatkom Smiljanićem upravo su ono što je svaki student povijesti, ali i studenti ostalih smjerova, trebao poslušati. Osim predstavljanja svoje knjige Čaruga: životopis slavonskoga razbojnika Jovana Stanisavljevića (1897. – 1925.) te priče o velikom hrvatskom banditu i mitu koji iza njega stoji, kolega Smiljanić nam je dao uvid u proces nastanka same knjige, kao i količini uloženoga truda i rada, koji su ključni za takav proces. Odgovarajući na mnogobrojna pitanja okupljene online publike po završetku predavanja, ukratko nam je prepričao svoj put od strastvenoga osnovnoškolca do mladoga znanstvenika, te nam naposljetku predočio prepreke koje se stavljaju pred mlade, ambiciozne ljude, koji svoje znanje žele produbiti i materijalizirati u djelo, a onda na koncu i objaviti svijetu. Svakako smatram da su ovi Razgovori bili jedni od zanimljivijih i korisnijih, a kolega Vlatko Smiljanić kroz njih se nametnuo kao uzor kojega treba slijediti. Veselim se razvoju njegove karijere i budućim djelima koja će objaviti.” – Korina Grbeša
“Razgovori s kolegom Vlatkom Smiljanićem bili su korisni iz više razloga. Kao prvo, same Razgovore vodio je naš bivši kolega student, a sada doktorand povijesti, zatim bivši predsjednik Društva studenata povijesti “Ivan Lučić – Lucius”, na čijem je čelu uspješno stajao usprkos početku pandemije Covid-19, a onda i osnivač i prvi predsjednik Udruge studenata Studia Croatica, u kojoj trenutno radimo i djelujemo. Kao drugo, riječ je o perspektivnom mladom znanstveniku, koji iza sebe ima već tri objavljene znanstvene knjige i nebrojeno mnogo objavljenih znanstvenih radova i/ili sudjelovanja na znanstvenim skupovima. Da ne pričamo dodatno o silnim organizacijama znanstvenih skupova i ostalom. Kao treće, izlaganje je vodio o znanstvenoj temi kojom se bavio neko vrijeme i čije je istraživanje na koncu objelodanio u knjizi. Sami Razgovori ukratko su predstavili biografiju Jovana Stanisavljevića Čaruge, nakon čega je uslijedio pregled istraživačkih podataka do kojih je kolega Smiljanić došao. Možda je najzanimljiviji dio Razgovora bio upravo trenutak u kojemu se kolega Smiljanić osvrnuo na mitologizaciju Čaruginoga lika i kako se ista razbija u trenutku u kojemu se suoči s povijesnim izvorima. Kao mladi istraživač publici je mogao ponuditi svježi pogled na povijesnu dokumentaciju, kao i objasniti zamke u koje mladi znanstvenici mogu upasti tijekom svojih istraživanja. Njegovi savjeti i približavanje publici putem prepričavanja simpatičnih detalja iz osobnoga života i prikaza njegovoga znanstvenoga puta pridonijeli su intimnoj, ugodnoj i prijateljskoj atmosferi samih Razgovora. Daleko najkorisnijom smatram činjenicu što su naši kolege studenti – jer u publici je bilo studenata svih studijskih smjerova, od prve do pete godine studija – imali priliku na djelu vidjeti kako se rad i trud doista isplate te da ukoliko jednoga dana uistinu žele postati znanstvenicima, iza toga trebaju stajati godine ustrajnosti i požrtvovnosti. Na koncu bih zaključila kako ovo nisu bili samo znanstveni Razgovori, nego na neki način i životni, a ti su daleko važniji.” – Monika Jerković
“Ovih bih putem u ime glavnoga organizacijskoga odbora projekta Razgovori ugodni još jednom htio zahvaliti kolegi Vlatku Smiljaniću što se odazvao na poziv za sudjelovanjem i nadam se da će ovakvih prilika za suradnju biti i u budućnosti.” – Matija Čeh
